Svaštaaaa

srijeda, 11.10.2006.

Puma

Puma (do 1993. Felis concolor) je u porodici velikih mačaka, a može se naći u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi. Riječ puma dolazi iz Quechua jezika. U Sjedinjenim Državama riječ panther (pantera) se odnosi na pumu ali black panther (crna pantera) se najčešće odnosi na jaguara ili leoparda. Nedavna istraživanja puminog DNK su utvrdila da je puma usko povezana sa jaguarandijem ali ne i s leopardima i lavovima.

Podvrste

Florida panther je rijetka podvrsta pume koja živi u močvarama Južne Floride u Sjedinjenim Državama, a posebno u Nacionalnom Parku Everglades. U Floridi je trenutačno veliki pokret koji pokušava spasiti preostale pantere otkako je njihov broj naglo opao.

Populacija i razmnožavanje

Prije nego što je došlo do eksplozije ljudske populacije u Americi, puma je obitovala velikim dijelom Amerike. Puma ima veči prostor u kojemu obitava od drugih sisavaca. Pume žive od Južnog Yukona (u Kanadi) do Južnog Anda (u Čileu i Argentini).

Fizičke karakteristike

Pume su krem boje s crnim vrhovima ušiju i repa. Puma može trčati 50 km/h, s mjesta može skočiti 6 metara, okomit skok iznosi 2.5 m. Ugriz ima jači od bilo kojeg psa. Puma ima četiri prsta a pandže su uvučene koje po potrbi izbaci. Odrasli mužjak pume može biti dugačak i do 2,5 m (od njuške do kraja repa), a teži oko 70 kg. U posebnim slučajevima može dostići i 95 kg. Odrasle ženke su dugačke oko 2 m i teže oko 35 kg. Mačići pume su prekriveni crno-smeđim točkicama a rep im je savijen u krug. Pume žive oko 25 godina. Pume koje žive bliže ekvatoru su manje nego one koje žive blizu polova.

Evo to bi bilo to!bye,bye wave wave wave wave wave wave wave kiss kiss kiss kiss

| komentari (10) | print | # |

nedjelja, 08.10.2006.

Mislila sam danas ne napisati post ali ću ga ipak napisati!!!!!

Domaća mačka

Domaća mačka (Felis silvestris forma catus) je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Spada među najomiljenije kućne ljubimce.

Postoji veliki broj raznih varijanti i formi domaćih mačaka, rasnih i običnih. Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više "dobrovoljno" žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se, da su se svojevoljno domesticirale jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (miševi i sl). Razlikuju se od divljih mačaka i velikih mačaka.

Osnovna obilježja

Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno cca. 60 cm, a k tome ima još oko 25 cm dugačak rep. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 8 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke.

Mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina.

Osjetila

Mačke imaju izraženo dobro razvijen čitav niz osjetila. Velike oči okrenute prema naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje. U mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustoći receptora što stanice mrežnice čini posebno osjetljivim na svjetlo.

Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri put bolji od ljudskog. Jedan je od najboljih među svim sisavcima.

Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dole prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Kod pada s većih visina (ali ne i srednjih) ovaj položaj djeluje poput padobrana i omogućava relativno bezopasan pad.

Ponašanje

Staro mišljenje da su mačke samotnjaci je davno opovrgnuto. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su mačke po prirodi ipak druželjubive. Ako se promatra veće populacije mačaka, kao na pr. na nekim seoskim domaćinstvima ili u nekim velikim gradovima, kao, recimo, ispred Koloseuma u Rimu pada u oči niz socijalnih interakcija između pojedinih životinja. Tako nešto bi kod tipičnih samotnjaka, kao što je na primjer tigar bilo sasvim isključeno.

Mačke su, nasuprot tome, izraziti individualisti. One same određuju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Na selu, gdje mačke spadaju, doduše, u jedno domaćinstvo ali žive izvan direktne ljudske kontrole, često se udružuju u manje grupe koje podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji čopori sastoje se od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko potomstvo ostaje uz majku na njenom teritoriju i povećavaju grupu.

Sporazumijevanje

Mačke se sporazumijevaju govorom tijela, glasom i mirisima. Mirisne signale koriste kako u direktnim susretima tako i na velike udaljenosti. Za to potrebne mirise luče u lojnim i znojnim žlijezdama, a prenose ih trljanjem, grebanjem i urinom na predmete, biljke ili osobe.

U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima cijelog tijela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način kako drže uši kao i sužavanje i širenje zjenica.

Puno se toga može o raspoloženju mačke zaključiti po načinu kako drže rep. Ako ne žele skrenuti pažnju na sebe, drže se neutralno, rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili ponekad unaprijed radovanje nečemu što očekuju od čovjeka. Podignut rep s lagano savijenim vrškom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne, kako se još i danas zna misliti, ljutnju.

Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tijela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podsjeća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.

Mijaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On isto može imati različita značenja, ovisno o načinu i situaciji u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbjegavaju mijaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe.

Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugode i zadovoljstva. To je "predenje". Predenje, trljanjem uz tijelo i visoko dignutim ravnim repom mačke u pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utješile. Na pr., neke mačke intenzivno i glasno predu za vrijeme koćenja mladunaca.

Spolna zrelost

I mužjaci i ženke spolno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije. Taj razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa spolnom zrelošću počinju se uočavati i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki.Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trokutastu glavu.

Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju štrcanjem urina i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reagiraju prijetećim ponašanjem i izraženo agresivno.Za razliku od ženki, skloni su skitnji i izbivaju često danima, u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju ili u lovu. Kad se konačno vrate iz skitnje, traže utjehu, hranu i mirno mjesto za odmor

Razmnožavanje

Mačke obično spolno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put "tjeraju", a unutar razdoblja tjeranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i izazovno diže stražnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari s mužjakom, nakon oko tri tjedna ponovo će se tjerati.

Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u urinu, a s druge strane vrlo bučnim glasanjem koje podsjeva na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, puhanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak u pravilu uspijeva izbjeći. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostriješenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme priznajući time da je slabiji, iz tog se susreta može razviti prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobiva mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je značajno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.

Do parenja može doći tek kada ženka signalizira svoju spremnost za parenje tako da čučne, zadigne stražnjicu i rep savije jako u stranu. Akt parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izraslina koja akt čini bolnim za ženku. Ta je bol potrebna jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućuje oplodnju. U razdoblju tjeranja mačka se može pariti s više mužjaka, a kako se kod svakog parenja "oslobađa" samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića s više različitih očeva.

Razdoblje tjeranja obično završava skotnošću koja se u prvim tjednima niti ne primjećuje. Tek zadnja tri tjedna su mačići dovoljno veliki da se može uočiti povećani obujam trbuha, a tada i počinju rasti mliječne žlijezde. Mačka u prosjeku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih je dana nervozna i neprekidno traži sigurno mjesto na kojem će se okotiti. Često liže dojke i analno područje. Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju osjeća najbližom. mjesto na kojem će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porod može trajati više sati, čak i do 24 sata. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2-3 mačića. Događa se, da se mačka s prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Kako mačka ima samo 6 dojki, najslabiji koji se može izboriti za svoju dojku, obično ugine, osim ako se čovjek ne umiješa i dohranjuje ga.

Inteligencija

Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja, koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najmilija hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sjećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga s već doživljenim. Na taj način bez problema razumiju međusobne odnose između pojedinih događaja i reagiraju na nove, do tada nepoznate situacije.

Mačke dolaze na svijet s nizom instinkta, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom naučiti. U to spadaju, na primjer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Kad mačke mogu izaći na otvoreno, iza trećeg tjedna starosti mačića, mačka počne donositi lovinu. U početku, mačka samo pred mačićima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije ju donese živu, i pred mačićima ju ubije i ostavi njima da pokušaju jesti. Na kraju, donese živu lovinu i pusti mačiće da ju hvataju. Ako mačići ne dobiju tu pouku od svoje majke, ili je majka loš lovac, vjerojatno ti mačići nikada neće biti dobri lovci.

Divlja mačka

Divlja mačka (Felis silvestris) je vrsta unutar porodice mačaka. Ta pramajka domaće mačke široko rasprostranjena u Europi, zapadnoj Aziji i Africi gdje lovi glodavce, ptice i druge manje životinje.

Divlja mačka se dijeli u tri, kako zemljopisno, tako i izgledom, prilično različite taksonomske skupine:

šumska mačka ili europska divlja mačka, s tri daljnje podvrste
afrička divlja mačka ili Falb mačka, s devet podvrsta
stepska mačka ili azijska divlja mačka s tri podvrste
Falb, ili afrička divlja mačka se smatra pretkom svih domesticiranih mačaka, iako neki znanstvenici još ne žele sasvim isključiti sudjelovanje i nekih drugih podvrsta.

To bi bilo sve za danas pozdravljam vas sve do idućeg puta bye,bye!!!!!!!!!!!!!! mah mah mah mah wave wave wave

| komentari (8) | print | # |

subota, 07.10.2006.

Evo opet novog posta!Ovaj post je o žirafama i psima!

1.ĆU PISATI O ŽIRAFAMA

Žirafa

Odrasle jedinke pojedu i do 35 kg biljne hrane dnevno, a zatim, kao i svi preživari, u najtoplije doba dana, odlaze u skrivena zasenjena mesta gde se odmaraju do sumraka preživajući pojedenu hranu. Žirafe su najviše kopnene životinje na svetu. Odrasle žirafe dostižu visinu između 4 i 5,5 metara, a teške su po više stotina kilograma. Postoji oko 8 podvrsta žirafe koje naseljavaju mahom Afriku. Žirafe se ubrajaju u neteritorijalne životinje i žive u velikim krdima koja tumaraju po prostranstvima afričkih savana.
Žirafe veoma brzo trče - u galopu dostižu brzinu i do 60 km/h, što ih, posle predstavnika porodice mačaka, svrstava u najbrže životinje savana. Žirafe su posebno karakteristične i po tome što se smatraju gotovo nemim - retko ko može da posvedoči da je ikada čuo oglašavanje žirafe. Ipak, veruje se da one nisu potpuno neme - one, naime, imaju samo slabije razvijene glasne žice koje ne proizvode glasan zvuk, već žirafe, kada su ugrožene, veoma tiho muču nalik kravi. Češće muču male žirafe, obično kada dozivaju svoje majke, ali je i to retko. Žirafe su i životinje koje imaju najveće srce - veće čak i od slona ili kita. Žirafino srce ima u prečniku i do 60 cm, a može biti teško i preko 20 kg. To je zato što srce žirafe mora biti izuzetno snažno i kadro da krv pumpa ne prilično veliku visinu, u proseku na visinu od 5 m - do njene glave. Hrane se pretežno lišćem drveća (akacija i drveta "kombretum") zbog čega se i smatra da imaju izuzetno dugačak vrat, a katkada i pasu travu ukoliko uoče mlade i sočne izdanke nakon neke retke afričke kiše. Ipak, pošto ima tako dugačak vrat (2-2,5 m) žirafa izbegava da se hrani travom, jer pritom mora da široko raširi prednje noge i polako se spusti gotovo do zemlje da bi pasla.
U takvom položaju žirafe su veoma ranjive i izložene iznenadnom napadu lavova koji uobičajeno izbegavaju da napadaju žirafe, jer su one u stanju da im lako uteknu. Ipak, žirafa mora da zauzme taj položaj kada pije vodu, ali to čini retko, jer svu potrebnu vodu dobija iz sočnog lišća koje raste na vrhovima najvišeg drveća i, pošto niko osim žirafa ne može da dospe do njega, ono praktično predstavlja obilje hrane za žirafe.
Žirafa ima veoma razvijeno čulo mirisa i sluha. Njene osetljive uši u stanju su da registruju i najmanji šum, a njen njuh je upozorava na opasnost iako je ona kilometrima daleko od nje. Žirafa se prevashodno brani stalnim kretanjem, a u slučaju direktne opasnosti daje se u brz beg ili se u direktnom sukobu veoma dobro brani snažnim udarcima svojih nogu, kopita ili vrata. Takođe, štiti je i njena naročita obojenost koja joj pomaže da, kada stoji pritajena u predelima "šarene senke", bude potpuno "maskirana" i neprepoznatljiva za neprijatelje. Ipak, žirafa nema direktnih neprijatelja u prirodi.

Ženke žirafa se kote pretežno jednom godišnje donoseći na svet najčešće jedno, retko dva mladunčeta koja su već posle nekoliko sati od rođenja sposobna da stoje na nogama i trčkaju za majkom. Hrane se majčinim mlekom tokom prvih nekoliko meseci, a zatim, kako rastu, počinju da dosežu vratom do visokih krošnji i da jedu biljnu hranu. O mladunčadima se, pored majke, brinu i ostali članovi krda, pretežno mlađe ženke, tako što ih okružuju sa svih strana, da ne bi nepažnjom postali plen grabljivih lavova, a po potrebi ih spremno brane i po cenu sopstvenog života. Žirafe se takođe uspešno gaje i razmnožavaju i u zoo-vrtovima širom sveta i njihova su najčešća atrakcija.

Evo jedne slikice smotane žirafe!!!

2.Evo nešto i o psima
Pas stiže u kuću Savjeti & Upute
Naucite nesto o rasi i temperamentu psa kog kupujete prije nego se upustite u kupovinu: npr. Ako zelite tihog psa ne kupujte Samoyed-a, oni su veoma grlati! Border Collie nije dobar izbor za vas ako zelite samo mirnog pratioca - ludi su za setnjama!

Pocnite sa obukom vaseg psica cim ga donesete doma - ne cekajte da navrsi sesti mjesec i postane prava nocna mora!

Prije nego se upitate "Kako da spijecim svog psa u .....(zvakanju, skakanju itd) ? " pokusajte razmisljati ovako: "Sta bih zelio da moj pas ucini u xxxx situaciji?" Npr. naucite svog psa da sjedeci pozdravlja prijatelje umjesto da ga spjecavate da skace po njima

Koristite metodu nagradjivanja za dobro ucinjene stvari - stega, kazna i teror nad psom nece doprinjeti izgradnji povjerenja izmedju vas i psa a mogu nanijeti veliku stetu.

Pohvalite/nagradite psa za dobro obavljen posao a lose ponasanje ili ignorirajte ili ga prekidajte dajuci mu drugu zanimaciju

Ako imate problema sa psom razmislte o boljem upravljanju. Na primjer, ostaviti stene samo, bez nadzora dok jos nije nauceno osnovama ponasanja u kuci je ravno izazivanju nevolje. Ogranicavanje kretanja na teritorij na kom moze napraviti malo ili nimalo stete. , (kuhinja ili poseban "zabran") dok nije pod kontrolom je mnogo prihvatljivije rijesenje

Neka casovi obuke budu kratki i zabavni. Ucinite tako da obuka donese korist vasem psu - ukoristite igracke, poslastice. Vas pas ce uciti mnogo brze i mnogo vise uzivati u tome

Uvijek nagradite dobro ponasanje - ne uzimajte ga zdravo za gotovo.

PAS NIJE IGRAČKA!
Prijatelji životinja reagiraju povodom tragičnog događaja koji se dogodio 9. lipnja 2006. u mjestu Blaškovec kod Donje Zeline.

Dijete staro 23 mjeseca napao je i izgrizao obiteljski pas, mješanac rotvajlera i njemačkog ovčara, u dvorištu obiteljske kuće, nakon čega je dijete umrlo.

Kako se ovakvi tragični događaji ne bi ponavljali, apeliramo na sve građane da ne prepuštaju životinje svojoj djeci kao žive igračke, već da ih uvažavaju kao živa bića s vlastitim potrebama.

Apeliramo na roditelje da zaštite svoje kućne životinje kako bi zaštitili svoju djecu. Životinje nisu igračke! Ovu činjenicu bi trebao na umu imati svaki skrbnik kućne životinje i svaki građanin koji misli nabaviti kućnu životinju.

Vrlo često su mačke i psi prepušteni na nemilost djeci koja se, zbog nebrige roditelja, na njima iživljavaju povlačenjem za rep, uši, spolne organe ili druge dijelove tijela, skakanjem po njima i slično, bez mogućnosti razumijevanja da takvi postupci životinju smetaju i bole. Ignoriranje potrebe pasa za društvom, zanemarivanje i zapuštanje te držanje na lancu također mogu dovesti do agresivnosti pasa. Takvi se slučajevi trebaju osuđivati i kažnjavati, jer, kad su u pitanju psi većih pasmina, zbog takvog odnosa prema životinjama stradavaju i ljudi.

Smatramo da se treba strogo kažnjavati svako neodgovorno ponašanje ljudi prema životinjama za koje skrbe, jer većom zaštitom životinja i njihovih prava i potreba štite se i ljudi.

Agresivne i napuštene životinje su rezultat nebrige ljudi prema životinjama i površnog shvaćanja njihovih prava i potreba. Skrbništvo nad psima treba shvatiti vrlo odgovorno, počevši od same odluke o nabavi psa, čije potrebe treba ispuniti sljedećih i do 15 godina.

Stoga još jednom apeliramo i naglašavamo da životinje nisu igračke i da brigu o njima treba shvatiti vrlo ozbiljno kako bi se zaštitile i životinje i ljudi te kako bi se izbjegle tragedije.

U navedenom slučaju nije krivo niti dijete niti pas. Ovom prilikom udruga Prijatelji životinja izražava sućut zbog tragične smrti djeteta.

12 MOLBI JEDNOG PSA

1. MOJ ?IVOT TRAJE 10-15 GODINA.SVAKI RASTANAK OD TEBE ZA MENE ZNA PATNJU, ZATO RAZMISLI O TOME PRIJE NEGO ?TO ME UZME?.

2.VOLI ME TAKVOG KAKAV SAM JER TI SI ME BIRAO ZA PRIJATELJA.
3.DAJ MI VREMENA DA U TOKU OBUKE SHVATIM ?TA OD MENE TRA?I?.
4.IMAJ LJUBAVI ZA MENE, JA OD TOGA ?IVIM.
5.NEMOJ SE LJUTITI NA MENE, NEMOJ ME KA?NJAVATI, JER JA IMAM SAMO TEBE.
6.PRI?AJ SA MNOM, JER JA IPAK ZNAM ?TA MISLI? I OSJE?.
7.ZNAJ DA NE ZABORAVALJAM KAKO SE SAMNOM POSTUPA.
8.PRIJE NEGO ?TO ME UDARI? POMISLI DA JA MOGU DA TE UGRIZEM, MADA JA TO NIKADA NE RADIM.
9.NE UZIMAJ ME KAO IGRAU, DOK SAM MALI I NE ODBACUJ ME KASNIJE JER MOJA LJUBAV PREMA TEBI JE VJEA.
10.BRINI O MENI I KADA OSTARIM, OGLUVIM, OSLIJEPIM, OSTANEM BEZ ZUBA, JER STAROST JE ISTA ZA SVE.
11.PRATI ME NA MOM POSLJEDNJEM PUTU.SA TOBOM JE ZA MENE SVE LAK?E.NEKA TI TO BUDE DUG ZA MOJU VJERNOST.
12.KADA MENE VI?E NE BUDE BILO NEMOJ TUGOVATI, VEC USRE‰ NEKOG NOVOG PSA, VOLI GA KAO ?TO SI MENE VOLIO.
Evo i nekih slikica psa!

Bernski planinski

Njemački ovčar

Haski

Mops

Zlatni retriver

| komentari (3) | print | # |

Evo nešto o konjima!Ovaj post posvećujem konjima ali taj je post i za moju naj frendicu!

Ljudi rođeni u godini Konja su aktivni, puni energije, seksipilni i znaju kako se valja odjenuti. Konji vole biti među mnoštvom, pa je to vjerojatno razlog zašto ih se može viđati na mjestima kao što su koncerti, kazališta, sportske priredbe i, naravno, zabave.

Konji su vrlo oštroumni i vašu će misao shvatiti prije no što ćete imati priliku dovršiti rečenicu, kao da vam čita misli. Konji su općenito daroviti, no u stvari su privlačniji nego što su inteligentni – i oni su svjesni toga. To je vjerojatni razlog njihovu pomanjkanju samopouzdanja.

Kinezi vjeruju da su konji rođeni za trke ili putovanja, pa očekuju da i ljudi rođeni u godini Konja odu mladi od kuće. Konji preziru kad su prisiljeni raditi za korist zajednice ili kad im se nameće osjećaj krivnje. Bez obzira koliko su naoko dio grupe, Konji u sebi ostaju snažni pobunjenici. Bez obzira na bezgraničnu energiju i ambicioznost, Konjima je teško pripadati nekome.

Konji su vatreni, naprasiti i nestrpljivi, pomalo egoisti i ponekad sebičnjaci i rijetko će pokazati zanimanje za neki problem ako nije njihov. I mada će Konj egoistično raditi samo za sebe i svoj uspjeh, svejedno će se svi time okoristiti, jer on je radnik, spretan je s novcem i dobar je financijer. Na nesreću, poznat je i po tome što odjednom gubi interes za bilo što. U ljubavnim je vezama Konj slab: za ljubav će dati sve.

Roditi se kao Konj znači imati mnoštvo oprečnosti u svom karakteru. Konji su istovremeno ponosni i dražesni; arogantni i začudno skromni u ljubavnom pristupu; zavidni i tolerantni; umišljeni i pokorni. Konji žele pripadati a da istovremeno žude na neovisnosti, trebaju ljubav i intimnost a često se osjećaju odbačeno i iskorišteno. No, istina je da je Konj individualac koji se pouzdaje samo u sebe i svoj rad kada želi doći do željenog cilja.

Romanticni ARAPSKI KONJ smatra se najljepšim u konjskom svijetu. Malog je rasta i posjeduje nevjerojatnu brzinu koja se razvijala kroz povijest trcanja po pustinjskom pijesku. To je i razlog što Arapski konj, osim svojim egzoticnim izgledom, ocarava na trkacim natjecanjima svojom brzinom.

ENGLESKI PUNOKRVNJAK je došao na svijet krizanjem arapskog pastuha i engleske kobile pa je tako od svog tate naslijedio brzinu kretanja. Stoga ova vrsta konja postize zavidne rezultate u trkama, preponskom pa i u dresurnom jahanju.

HAFLINGER ima titulu najsimpaticnijeg i najegzoticnijeg konja. To je konj alpske rase, nizeg rasta, malog nabitog tijela, smede dlake i puno svijetlije neukrocene grive i repa. Koristi se uglavnom za vucu saonica ali i za rekreativno jahanje te ponekad za cirkuske tocke voltaziranja.

HOLSTEINSKI KONJ je pasmina koja u Hrvatskoj postoji od 1981. godine. Njihov uzgoj zapoceo je u Krizevcima a traje i danas. Zbog svoje grade i ostalih kvaliteta ovaj konj uspješan je i u preponskom i u dresurnom jahanju te u military-u.

| komentari (3) | print | # |

petak, 06.10.2006.

| komentari (7) | print | # |

Evo napokon novog posta!!!!

Ovaj post posvetit ću dupinima!!!Molim vas pročitajte post do kraja!

Dobri dupin (Tursiops truncatus) je vrsta dupina koja živi i u Jadranu, klasificiraju se kao: Mammalia (sisavci), Cetacea (kitovi), Odontoceti (kitovi zubani), Delphinidae (dupini), Tursiops truncatus (Montague 1894) dobri dupin. Dupini se ubrajaju u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce, a dobri dupin je vjerojatno najbolje poznata i jedna od najrasprostranjenijih vrsta u skupini dupina.

Red kitovi (Cetacea) dijeli se u tri skupine koje se međusobno bitno razlikuju. U prvu, prastaru skupina spadaju vrste poznate samo po fosilnim ostacima. To su prakitovi (Achaeoceti). Kod nas su fosilni ostaci kitova pronađeni kod Susedgrada i Vrapča u blizini Zagreba. Najpoznatiji od njih je Mesocetus Agrami ili zagrebački kitovac. Osim ovog kita opisane su i dvije vrste fosilnih dupina - Platanista croatica iz Susedgrada i Delphinapterus sp. iz Vrapča. U recentne ili danas živuće kitove spadaju dvije međusobno vrlo različite skupine. To su kitovi usani (Mysticeti) u koju spada svega desetak vrsta, a neki od njih su najveće ikad živuće životinje na Zemlji kao npr. plavetni kit (Balaenoptera musculus) dug i do 30 metara. Upravo ovu skupinu uobičajeno nazivamo kitovima. Treća skupina su kitovi zubani (Odontoceti). Kod ove skupine zubi su razvijeni u različitom obliku i broju, od svega nekoliko pa do više stotina, a služe im za hvatanje plijena. U kitove zubane pripada i porodica Delphinidae – dupini. S obzirom na tradicionalna imena koja svoje porijeklo imaju u davnoj prošlosti moguće je da imena nekih zubana unesu zabunu kako se radi o kitovima usanima (npr. kit ubojica kojeg danas sve češće zovemo orka).

Dobri dupin ima izduženi hidrodinamični oblik tijela, a boja varira od tamno plave do smeđe-sive na leđima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu, koja može poprimiti i ružičastu nijansu tijekom ljeta kad je temperatura mora viša. Odrasli dobri dupini dugački su od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dosižu najveću dužinu od oko 3 metra. Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i njuškama kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje

RASPROSTRANJENOST!

Opažanja i bilježenje pojavljivanja kitova u Jadranu datiraju od sredine 19. stoljeća pa i ranije. Koliko nam je poznato do sada je u Jadranu zabilježeno opažanje ukupno deset ili jedanaest vrsta kitova. No od svih njih samo su dvije vrste dupina – dobri dupin (Tursiops truncatus) i kratkokljuni obični dupin (Delphinus delphis) – naše zavičajne vrste, vrste koje su se u Jadranu razmnožavale i koje su se mogle često susresti. Na žalost, danas se taj broj još smanjuje jer se obični dupin smatra regionalno izumrlom vrstom u sjevernom Jadranu. Ostale vrste većinom su stanovnici Mediterana koji u Jadran povremeno zalutaju. Stoga je većina naših susreta na moru upravo s dobrim dupinima. Mediteranske vrste koje se češće susreću u Jadranu su prugasti dupin (Stenella coeruleoalba), danas najbrojnija vrsta u cijelom Mediteranu, glavati dupin (Grampus griseus) te veliki kit (Balaenoptera physalus), druga po veličini ikad živuća životinja.

Obični dupin, kao što mu i ime upućuje, široko je rasprostranjen u morima i oceanima tropskog, suptropskog i umjerenog pojasa. Naseljava oceane i otvorena mora, a zalazi i u priobalne i pliće vode. U Mediteranu su češće prisutni u priobalnim područjima, iako obitavaju i u otvorenim vodama. Hrane se raznolikim plijenom koji uglavnom uključuje manje vrste plave ribe, te neke vrste pridnenih riba, glavonošce i rakove. Obični dupini često love, putuju i borave u velikim skupinama. Nekada su bili rasprostranjeni u cijelom Mediteranu, te su se smatrali i najbrojnijom vrstom dupina u Mediteranu, no brojnost im je u značajnom opadanju, a veća populacija danas postoji još samo u Alboranskom moru . Razlozi tako značajnom smanjenju broja nisu u potpunosti poznati no mogu se naslutiti. Prema povijesnim podacima za Jadransko more, poznato je da je obični dupin bio najbrojnija vrsta dupina u Jadranu. Krajem 19. i tijekom 20. stoljeća državna uprava i udruge ribara poduzimaju brojne akcije za uništavanje dupina u Jadranu. No sve kampanje provođene do 50tih godina prošlog stoljeća po svom opsegu i značenju nisu imale većeg utjecaja na stanje populacije. Nažalost, sredinom 50ih Ministarstvo ribarstva Narodne republike Hrvatske, te nakon toga Udruženje morskog ribarstva Jugoslavije započinju do tada najopsežniju kampanju uništavanja dupina, a za svakog ubijenog dupina isplaćivana je nagrada. Rijetki dostupni podaci upućuju da su uglavnom lovljene manje vrste, odnosno baš obični dupini. Tako je tijekom 50ih u svega nekoliko godina u hrvatskom dijelu Jadrana ubijeno preko 800 dupina! Naravno, potpuno je nemoguće procijeniti koji je još broj smrtno ranjenih životinja pobjegao te poslije uginuo. Uzmemo li u obzir činjenicu da dupini imaju mladunce svakih nekoliko godina, te da svaki mladunac ne doživljava spolnu zrelost, postaje jasno da se od takvog desetkovanja dupini nisu nikada oporavili. Daljnje smanjenje brojnosti uzrokovano je pogoršanjem uvjeta okoliša prije svega pod utjecajem ljudske djelatnosti, zagađenja, uznemiravanja i smanjenja količine raspoloživog plijena. Na to upućuje i činjenica da podataka o opažanjima običnih dupina u hrvatskom dijelu Jadrana tijekom posljednjih 25 godina gotovo da i nema. Isti uzroci doveli su i do značajnog pada njihove brojnosti u cijelom Mediteranu.

Druga vrsta dupina, koja još naseljava cijeli Jadran i češće se susreće na moru, su dobri dupini. Izuzetna prilagodljivost i oportunističnost omogućila im je naseljavanje gotovo svih oceana i mora tropskog, suptropskog i umjerenog pojasa. Staništa u kojima žive dobri dupini su raznolika. Općenito, naseljavaju dublja područja mora i oceana, te priobalne i pliće vode, riječna ušća, zaljeve, lagune, estuarije, a ulaze čak i u rijeke. S obzirom na različitost staništa koja naseljavaju, poznata su dva ekotipa dobrih dupina – pučinski, veći, vezan za otvoreni ocean te priobalni, koji je manji i pokazuje vezanost (rezidentnost) području u kojem obitava tvoreći zajednice različitih veličina. Priobalni ekotip jedini je prisutan u Mediteranu i Jadranu, a populacija je razdijeljena u relativno male zajednice duž obale. Dobri dupini hrane se pretežno pridnenom ribom, manjim pelagičkim vrstama plave ribe te u manjoj mjeri glavonošcima i rakovima

Jedina za sada poznata rezidentna zajednica dobrih dupina u Jadranskom moru obitava u području Kvarnerića, te je predmet opsežnog znanstvenog istraživanja koje je započeto još 1987. godine. Kako istraživanje traje neprekidno već 17 godina ti dupini su danas jedna od najbolje istraženih skupina u cijelom Mediteranu a prikupljene informacije o njihovom životu mogu nam poslužiti kao dobra ilustracija kako žive i drugdje u Jadranu. U vodama Cresa i Lošinja najčešće se susreću skupine od dvije ili tri životinje, no u skupini se mogu naći i po 30-40 životinja. Ipak tolike skupine su rijetkost

NEŠTO OSNOVNO O NJIMA!

Dužina: do 3,6 metara
Težina: 150-500 kg
Životni vijek: do 50 godina
Zaštita vrste: Prema Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (Narodne novine br. 31 od 9. svibnja 1995. g.) u Hrvatskoj su proglašeni posebno zaštićenom životinjskom vrstom kitovi (Cetacea), i to:
dobri dupin (Tursiops truncatus);
mali (obični) dupin (Delphiunus delphis);
sve ostale vrste kitova koji se zateknu u Jadranu
Za razliku od riba, dupini udišu zrak te moraju izlaziti na površinu svakih nekoliko minuta da bi udahnuli. Nosni otvor se nalazi na gornjoj strani glave i prekriven je mišićem koji omogućuje potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona. Dobri dupini u potrazi za ribom obično ostaju pod morem 4-5 minuta. Najduže trajanje urona koje je izmjereno u Hrvatskoj je trajalo 6 minuta i 55 sekundi.

RAZMNOŽAVANJE!

Mladi se kote većinom tijekom ljeta, no čini se da su u ovom području okoti sinkronizirani i događaju se svake druge godine. Ženka, nakon dvanaest mjeseci trudnoće, koti jedno mladunče, koje doji godinu dana i duže, a mladunac ostaje s majkom i po nekoliko godina. Majka i mladunče su u bliskom kontaktu sve dok se mladunac nije sposoban brinuti za sebe. Mužjaci nisu aktivno uključeni u odgajanje mladih. Spolnu zrelost dobri dupini dostižu s desetak godina, nakon čega ženka može imati mlado svakih 4 do 6 godina. Dobri dupini mogu živjeti i preko 50 godina.

Dva, a katkad čak i više dupina, služe kao "babice" te pomažu majci i štite je od napada morskih pasa privučenih krvlju koja istječe pri porodu. Mladunac se rađa na zadak jer bi se inače ugušio u vodi. Nakon poroda čitava ta skupina gurka mladunca na morsku površinu kako bi prvi put udahnuo zrak. Dupini su kod poroda veoma ovisni o toj pomoći svojih rođaka.

Takvu pomoć pružaju i u slučaju ozlijeđenog dupina. Na njegovo zdvojno zapomaganje žure ostali dupini odmah u pomoć, podupiru ga i iznose na površinu vode da pravodobno dođe do zraka.

Majka doji mladunca najmanje 16 mjeseci, tako da tek svake dvije do tri godine donosi na svijet novog mladunca. Vjerovatno se svaki put pari s nekim drugim mužjakom. Mladunac postaje potpuno samostalan nakon godinu i pol, a spolnu zrelost dostiže tek sa 6 godina

NAČIN ŽIVOTA!

upini su vrlo društvene životinje i žive u skupinama različite veličine i različitog sastava: to mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Pomažu si u lovu, kod poroda i bolesti. Njihovo prijateljsko i lojalno ponašanje za dupine je od životne važnosti.

Dupini se međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima. Nije poznato koliko je razvijen njihov "jezik", ali je sigurno da se oni prepoznaju i da međusobno "razgovaraju".

HRANA I NAČIN LOVA!

Glavnu hranu dupina sačinjavaju različite vrste riba, glavonošci, mekušci pa i rakovi. Međutim, najčešće love ribe različitih veličina. Svoj način lova prilagođuju vrsti plijena koja im je u tom trenutku na raspolaganju. U području Lošinja dupini provode većinu svog vremena u potrazi za hranom, koju je često teško pronaći u dovoljnim količinama. U lovu i potrazi za hranom ostaju pod vodom oko 2-3 minute, ali u slučaju potrebe mogu ostati pod vodom i preko 6 minuta.

Zvuk ima ogromnu važnost u životu dupina. Koriste ga za traženje i hvatanje plijena, za komunikaciju s ostalima i za dobivanje akustične karte njihovog okoliša. Slušanje i analiza zvukova dupina predstavlja odlično sredstvo za istraživanje. Zvuci koje proizvode pružaju nam informacije o njihovoj aktivnosti ispod površine ili načinu hranjenja čak i kad nije moguće direktno promatrati njihovo ponašanje. Također zvuk je i jedan od zagađivača životnog prostora dupina jer se većina zvukova koje proizvode čamci, gliseri ili brodovi, posebno oni uzrokovani okretanjem propelera, preklapaju sa frekvencijama koje koriste dupini. To uzrokuje uznemiravanje tijekom njihovih dnevnih aktivnosti, ponekad prisiljavajući dupine da napuste najomiljenija područja za hranjenje i razmnožavanje. Zato je važno poštivati pravila ponašanja u blizini dupina.

Kad naiđu na veliko jato riba, skupi ih se na stotine i love zajedno, glasno se sporazumijevajući. Kad im se dupini približe, ribe pokušavaju pobjeći u raznim smjerovima, no dupini se međusobno "dovikuju" dajući si upute. Na taj način će ih stjerati u gusto jato koje bježi prema površini. No to je zamka, jer ih ondje opet čekaju dupini. Pretpostavlja se da ih pritom svojim glasanjem dodatno plaše.

Ako ribe plivaju na otvorenom moru pojedinačno ili u jatima, tada dupini love danju. U doba kad su takva jata rjeđa, dupini se upuštaju u noćni lov na razne mekušce i ribe koje žive na dnu mora. Čini se da dupine u lovu uvijek predvodi jedan član jata te da se pri traženju riba koriste svojim eholokacijskim sustavom.

Dobri dupini su zbog svoje prehrane često u izravnoj konkurenciji s ribarima. Dupini su poznati po svojoj znatiželji, zbog čega se ponekad zapliću u mreže, pogotovo mreže stajaćice. To je često uzrok prerane smrti ovih životinja.

Dobri dupini nastanjuju gotovo sva mora i oceane diljem svijeta. Međutim ne postoji potpuna procjena broja jedinki u svijetu. U Sredozemlju trenutni broj se procjenjuje na manje od 10.000 jedinki. Zagađenje, prekomjerni izlov ribe i uništavanje staništa, ne smanjuju samo broj ovih dupina već uništavaju i smanjuju područja gdje bi mogli živjeti.

JADRANSKI PROJEKT!

Plavi svijet Institut za istraživanje i zaštitu mora iz Velog Lošinja osnovan je 1999. godine. Glavni ciljevi njihovog rada su provoditi i promovirati proučavanje i zaštitu kitova (Cetacea) i drugih morskih organizama te morskog okoliša u cjelini, unaprjeđivati zaštitu faune i flore te vrijednih područja, promovirati održivi razvitak priobalnih i otočnih područja te educirati, posebice mlade, o problemima vezanim uz istraživanje i zaštitu prirode i morskog okoliša. Plavi svijet u svom radu surađuje s brojnim domaćim i stranim organizacijama i institucijama, a partner je i međunarodnog Sporazuma o zaštiti kitova Mediterana, Crnog mora i susjednog atlantskog područja kojeg je ratificirala i Hrvatska. Kako bi ispunio svoje ciljeve, Plavi svijet trenutno provodi nekoliko projekata. To su – Jadranski projekt dupin – dugoročni znanstveno-istraživački projekt koji se bavi biologijom i ekologijom dobrih dupina sjevernog Jadrana; Lošinjski rezervat za dupine – istraživačko-zaštitarski projekt s ciljem osnivanja najvećeg zaštićenog područja u Jadranu te izradom integriranog plana upravljanja; Lošinjski edukacijski centar o moru – projekt osnivanja edukacijsko-interpretacijskog centra koji će promovirati i podučavati najširu javnost o ekologiji mora i morskih organizama; Dan dupina – promotivno-edukacijsko-zaštitarski događaj kojim se skreće svijest javnosti na probleme očuvanja mora i morskih organizama te pojedinačni manji projekti koji se provode unutar prije navedenih projekata ili kao kraće, jednokratne aktivnosti. Također, edukacijski centar se može posjetiti na Lošinju, koji je otvoren tijekom cijele godine. U njemu se može upoznati zajednicu dobrih dupina koji se istražuju te okoliš i područje u kojem oni žive. U Centru se organiziraju razna predavanja i radionice. Jadranski projekt dupin djeluje od 1987. godine, što ga čini najdužim istraživanjem dobrih dupina u Sredozemnom moru. U Hrvatskoj je područje Lošinjskog akvatorija poznato i dobro dokumentirano stanište dobrih dupina. Standardna istraživačka procedura uključuje fotoidentifikaciju, bilježenje ponašanja te snimanja glasanja. Također, prikupljaju se i informacije o tome kako dupini koriste stanište, o njihovoj društvenoj strukturi i međusobnim odnosima u skupinama, natalitetu itd. Fotografiranje leđnih peraja dupina je osnovna metoda za identifikaciju, kako bi naknadno utvrdili koje dupine smo susreli. S obzirom da je svaka leđna peraja pojedinog dobrog dupina koji živi u Lošinjskom akvatoriju različita, možemo prepoznati svakog pojedinog dupina gotovo na jednak način kako se i ljudi mogu prepoznati po otisku prsta. Leđne peraje međusobno se razlikuju svojim oblikom, visinom, širinom te oznakama na perajama koje svaki dupin “sakuplja” tijekom svog života. U svojim igrama, borbama i drugim međusobnim interakcijama svaki dupin dobiva određene ureze, ogrebotine, ožiljke i slično pa tako svaki dobri dupin ima jedinstvenu leđnu peraju koja se u potpunosti razlikuje od peraja ostalih dupina. Zato je leđna peraja jedinstvena kao i otisak prsta. Neke od tih peraja toliko su prepoznatljive da iskusno oko dupina može prepoznati već samo jednim pogledom bez dugotrajnih sati uspoređivanja snimljene fotografije s katalogom u kojem se nalaze snimke i crteži leđnih peraja svih do sada upoznatih dupina Lošinjskog akvatorija. Ipak, radi dokumentacije ali i drugih analiza koje se na fotografijama mogu napraviti obavezno je snimanje svih leđnih peraja dupina u skupini. A da bi se lakše snalazili svaki od dupina koji su u projektu dobili su i ime, a na taj način se i s njima zbližava. Tako postoje Phil, Cate, Monka, Faccia, Vivian, Giuse, Susan, Freccia bianca, Pinna vibrante i druge. No još je nešto zanimljivo u vezi s njihovim imenima - imena ne predstavljaju i spol jedinke. Kod dobrih dupina naime ne postoji spolni dimorfizam tj. ne postoje razlike u izgledu mužjaka i ženki. Samo u slučaju da se dupin okrene na leđa i pokaže nam svoj trbuh i genitalno područje možemo znati kojeg je on spola. Također, ako se u neposrednoj blizini odrasle jedinke nalazi mladunče možemo znati da se radi o ženki, jer su “dupinke” izuzetno brižne majke koje se od svojih mladunaca ne odvajaju. Do sada je tako identificiran spol svega pedesetak životinja dok se ostalima spol ne zna. Veličina zajednice koja boravi u akvatoriju Lošinja i Cresa procijenjena je na oko 120 jedinki. To ne znači da je u akvatoriju koje se istražuje uvijek prisutno svih 120 dupina ili da se oni koriste isključivo tim područjem. Naprotiv, dupini iz zajednice koja boravi u području Lošinja odlazi i prema sjeveru i prema jugu. Ipak, usporedbom sa leđnim perajama dobrih dupina snimljenih istraživanjem drugih područja (Kornati, Istra, Tršćanski zaljev,…) još nisu pronađeni «naše» dupini u tim područjima, već se radi o novim nepoznatim dupinima. Primijećeno je da se neki dupini susreću češće od drugih, a da neki imaju “vlastita” područja u kojima borave. Također su primijećena i prijateljstva i suparništva između dupina. Tako je recimo jedan od najpoznatijih i najdruželjubivijih dupina Kvarnerića Freccia Bianca (Bijela strijela, ime je dobio zbog izrazito bijele leđne peraje) poznat još od 1988. Njegov “najbolji prijatelj”, odnosno dupin s kojim se najčešće susreće i druži, je Laura. Laura je unatoč imenu koje ima vrlo vjerojatno mužjak. Za razliku od njega Giuseppe, ili nadimkom Giuse, je ženka koja je 1994. godine imala mladunca imenom Marko. Giuse je bila vrlo brižljiva majka. Knife, dupin izrazitog oblika leđne peraje jedan je od samotnjaka koje poznamo još od 1990. Svaki od dupina tijekom vremena pokazao je određeni karakter i osobnost. Analizom podataka o ponašanju i društvenoj strukturi saznalo se da se mužjaci uglavnom drže u manjim skupinama, dok ženke koje imaju mlade prave veće skupine. Ljudima s mora možda su najzanimljivije skupine mladih dupina koje u slengu nazivamo «vandali». Vandali su mladi dupini, rekli bi dupinski «teenageri», koji se s obzirom da još nemaju svoje «mjesto» u društvenoj strukturi udružuju se u manje skupine. Takve skupine uvijek su izrazito aktivne i znatiželjne te se rado približavaju plovilima i surfaju na pramčanom valu ili pak izvode razne akrobacije. Ipak, dupini u skupinama stalno se izmjenjuju, što pokazuje izuzetno dinamičnu društvenu strukturu, a upravo susreti raznih skupina vrijeme je kada se dupini najviše igraju, pozdravljaju i izvode najviše skokova. Kad je hrane malo i teško ju je pronaći, dupini se mogu razdvojiti u manje skupine. Skupine se ponovo mogu okupiti kada je hrane dovoljno za sve, zbog društvenih razloga ili reprodukcije.

U katalogu je više od 160 jedinki, koje su radi lakšeg raspoznavanja imenovane. Snimanjem i analizom zvukova koje dupini stvaraju također se utvrđuju brojne činjenice. Pojedini zvukovi su karakteristični za pojedina ponašanja te se pomoću njih zaključuje da li dupini love ribu ili se igraju. Aktivnosti kao što su udarci repom o vodu, visoki skokovi i nagli, snažni izdisaji, mogu također imati značenje u međusobnoj komunikaciji dupina.

UGROŽENOST DUPINA!
S obzirom na malu površinu i zatvorenost Jadranskog mora, te velik pritisak stanovništva, a naročito turista ljeti, dupini u Jadranu suočeni su s više uzroka ugroženosti. Zagađenje mora, koje dolazi s kopna u obliku različitih otrovnih tvari, procesom nakupljanja u organizmu u velikim količinama gomila se u tkivima dupina, te ima dugoročan učinak na populaciju (smanjenje reproduktivne sposobnost, povećana smrtnost mladunaca, smanjenja imuniteta i pojave bolesti, parazitskih infekcija te patoloških promjena na organima). Prekomjeran izlov morskih organizama koji im služe za hranu također predstavlja veliku prijetnju opstanku dobrih dupina u Jadranu. U području Lošinjskog arhipelaga dobri dupini provode čak oko 80% u aktivnostima koje su vezane uz lov i traženje hrane, a niti u drugim područjima Jadrana nije bolje. Uznemiravanje, prvenstveno plovilima, koja fizički sprječavaju dupine u kretanju, te zagađenje bukom koju proizvode motori plovila onemogućavaju komunikaciju i snalaženje, naročito tijekom ljetnih mjeseci s obzirom na velik broj turista koji posjećuje obalu i predstavljaju još jedan uzrok ugroženosti. Degradacija i cjepkanje staništa (povezana s kočarenjem, izgradnjom u priobalju i sl.), slučajni ulov u mreže i namjerno ubijanje, te plutajući otpad (prvenstveno plastika) koji dupini povremeno progutaju i zbog toga ugibaju, daljnji su uzroci ugroženosti. Svi navedeni uzroci zajedno dovode do stvaranja malih, izoliranih skupina unutar već ionako razdijeljene populacije, koja bez zaštite ne može dugoročno opstati.

Stoga se, logično, nameće pitanje što se može učiniti za njihovu zaštitu? Na žalost sile koje uzrokuju opsežne promjene u okolišu ovise o cijeloj ljudskoj zajednici i našem stilu života. Samo zaustavljanje prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i zauzdavanje neograničenog zagađenja mogu pomoći. Nestanak dupina biti će samo je još jedan pokazatelj nedostatka volje da se prihvate promjene neophodne za osiguravanje i našeg opstanka.

14. DAN DUPINA!

U Velom Lošinju se 5. i 6. kolovoza 2006. održava Dan dupina, tradicionalna manifestacija kojom se skreće pozornost javnosti na probleme zaštite mora i naravno, dupina. Poseban naglasak je na edukaciji o zaštiti mora i dobrih dupina te potrebi očuvanja okoliša. Tijekom Dana dupina organiziraju se igre, sportska natjecanja, izbor najboljih likovnih radova, predavanja, tombolu, oslikavanje rive, koncerte itd. Dan dupina je tradicionalni edukacijski, informativni i zaštitarski program kojim se omogućuje širenje informacija o prisutnosti dobrih dupina u Jadranu i nužnosti očuvanja njihova prirodnog okoliša. Također se teži razvijanju kontakata s drugim sličnim projektima u nas i u drugim zemljama i promoviranju uravnoteženog i zdravog odnosa prema okolišu. Skretanjem pozornosti javnosti i posebice djece o potrebi očuvanja okoliša te jedine poznate rezidentne zajednice dobrih dupina u Jadranu - Lošinjskih dobrih dupina, želi se pomoći očuvanju našeg mora i njegovih obala. Kroz brojne aktivnosti želi se motivirati djecu i odrasle da tijekom cijele godine brinu o okolišu te prihvate način ponašanja koji će doprinijeti njegovom očuvanju.

Tijekom proslave 14. Dana dupina očekuje se i službeno proglašenje preventivne zaštite Lošinjskog akvatorija od strane nadležnog Ministarstva kulture, te time i osnivanje prvog rezervata za dupine u Mediteranu.